-Autor: Ilona Kikbuš

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) pozvala je sve zemlje da najprije izvrše vakcinaciju svojih zdravstvenih radnika i najranjivije kategorije stanovništva. Nakon toga bi dostupne vakcine trebalo da budu ustupljene drugim zemljama kako bi i one mogle da urade to isto. Ali, bogati svijet još nije shvatio koliko je ozbiljna pandemija Kovida-19 i kakav će ogroman globalni uticaj da ima na pitanja od zdravstvenog, ekonomskog, socijalnog i geopolitičkog značaja. Vakcine su postale simbol „vraćanja naših života“. Zbog toga su politički lideri zapadnih demokratija dozvolili da budu podstaknuti na „vakcina-nacionalizam“. Obećali su svojim građanima da će gotovo svi oni biti cijepljeni, dok 130 država svojim stanovnicima još nije u mogućnosti da dâ ni jednu jedinu vakcinu. Ljudi u bogatim zemljama se guraju da dobiju vakcinu i žele „potvrde o vakcinaciji“ koje im omogućavaju povratak u njihov bogati društveni i kulturni život. Da, ti građani su čak izbirljivi kada se radi o vakcini koju žele da dobiju. Istovremeno, zemlje subsaharske Afrike tek ovog mjeseca mogu da počnu sa vakcinacijom. Njihovo medicinsko osoblje umire jer mora da liječi bolesnike u najtežim uslovima i bez zaštite. Upozorenje generalnog direktora SZO Tedrosa Gebrejesusa prošlog mjeseca da je „svijet na ivici katastrofalnog moralnog zakazivanja“ možda je donekle i pomoglo. Konačno, godinu dana nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila „zdravstvenu katastrofu s međunarodnim posledicama“, članice G7 dale su podršku za „ACT-akcelerator“. To je globalni mehanizam solidarnosti koji uključuje Kovaks – savez formiran kako bi se obezbijedio pravedan pristup vakcinama. Ali sve to još uvijek može biti suviše malo i suviše kasno.

Prošlog petka, SAD, Njemačka, Evropska komisija, Japan i Kanada obećali su nova sredstva za suzbijanje korone u visini od 4,3 milijarde dolara. To povećava sumu novca izdvojenu za „ACT-akcelerator“ na 10,3 milijarde dolara, ali i dalje postoji nedostatak od 22,9 milijardi dolara za 2021. godinu. Međunarodna privredna komora izračunala je da bi globalna ekonomija mogla da izgubi do devet biliona dolara ako vlade bogatih zemalja uskrate siromašnim zemljama pristup vakcinama protiv Kovida-19. Zašto bogati svijet, s obzirom na globalnu krizu, ne može da prikupi taj relativno mali iznos novca?

Čak i oni koji ne misle da je solidarnost toliko važna, trebalo bi da uzmu u obzir geopolitičke implikacije: Kina, Rusija i Indija drugima već daju vakcine i to po niskim cijenama. Pa čak ih i besplatno poklanjaju zemljama s kojima žele da ojačaju veze, iako i same imaju svoje unutrašnjo-političke potrebe.

Ta „vakcina-diplomatija“ širi se po Evropi, ali i van nje: na naslovnim stranama novina u Srbiji piše da „Vučić, Putin i Si spasavaju Srbiju“. Indija besplatno šalje vakcine u Nepal, Bangladeš, Mjanmar, Šri Lanku, Avganistan, na Maldive i Sejšelska ostrva. Indijski ministar spoljnih poslova to obrazlaže krilaticom na engleskom jeziku: „Acting East. Acting fast.“ A Kina je naravno zdravstveno-politički aktivna duž čitavog „Puta svile“.

Francuski predsjednik Emanuel Makron reagovao je na to pozivom da Evropska unija i SAD hitno dodijele do pet odsto svoje trenutne proizvodnje vakcina siromašnim zemljama, kojima Kina i Rusija nude da popune postojeću prazninu. U proteklih godinu dana globalni odgovor na Kovid-19 u ogromnoj mjeri je bio otežan neefikasnošću tadašnje američke vlade. Ali sada više nema nikoga na koga bi mogla da se prebaci krivica, ako zapadne demokratije napokon energično ne odgovore na nepravdu u distribuciji vakcina. Za budući tok pandemije, ali i za budućnost demokratije i geopolitike, od presudne važnosti bi bilo kada bi G7 jednostavno usvojio stari princip, korišćen u suzbijanju finansijske krize: „Whatever it takes!“ (Šta košta da košta!)

dw.com

---